
Ispod nas počiva Vransko jezero, dragocjeni otočki rezervoar, savjesno uščuvan u svom ekološkom integritetu. Iznad nas lebdi bjeloglavi sup prepuštajući se strujanjima vjetra. Ova ptica grabljivica vječiti je putnik i tragač novih obitavališta. Rađa se na ovome otoku da bi ga nakon godinu dana napustila i posjetila najprije Grčku, zatim Siciliju i Španjolsku, te se preko Italije i Austrije, u vrijeme parenja, vratila na rodno tlo.
Uronjeni u prostor koji pogledu nudi bistre pejzaže a u dušu ulijeva osjećaj spokoja i sklada, naselja kao Orlec, Sv. Ivan, Pernat, Belei, Loznati i drugi, građeni arhitekturom u kojoj su zastupljeni samo najnužniji elementi, predstavljaju najizravnije svjedočanstvo jedne ruralne civilizacije koja je ostala neoskvrnjena sve do naših dana, uostalom, kao i čovjek koji ovdje provodi svoj životni vijek, u skladnom suživotu s prirodom koja ga okružuje.
Plodovi ono malo zemlje koju otok čuva, oslobađaju miris koji godišnja doba znalački nadopunjuju: miris janjetine, okus sira, maslinovog ulja, smokava.
A žitelje ovog kraja, prostodušna i iskrena gostoljubivost, čini pravim predstavnicima mediteranskog podneblja, mediteranske tradicije i mentaliteta.